1334. godine u statutima Zagrebačkog kaptola spominje se župna crkva sv. Lovre (Josip Buturac ju smješta na prostor današnje Lovrečke Varoši).
Izvori XV. stoljeća indirektno spominju crkvu u Vrbovcu, 1428. i 1484. godine, ali bez napomene kojem je svecu bila posvećena.
U XV. stoljeću u Vrbovcu postoji župa i crkva koja je, prema svjedočanstvu iz 1506. g., bila posvećena B.D. Mariji i imala pokrajni prebendarski oltar sv. Katarine.
Ovi nepotpuni pisani izvori nisu dostatni za određivanje vremena nastanka crkve Sv. Vida, te jedino potvrđuju postojanje župne crkve u Vrbovcu.
1591. Turci su osvojili Vrbovec i zapalili ovdašnju tvrđu, te vjerojatno oštetili i crkvu. Možda je u to doba promijenila svoj naslov (titular), pa bila posvećena sv.Vidu koji se kao zaštitnik crkve spominje u kanonskoj vizitaciji 1704.
Ovako je opisan glavni oltar za kanonske vizitacije 1707. U donjem dijelu u sredini među dva stupa nalazi se kip B.D. Marije koju kruni presv. Trojstvo, sa strane među stupovima smješteni su kipovi, i to s desna kip sv. Stjepana kralja i sv. Ladislava kralja, dalje izvan stupova s desna kip sv. Petra, s lijeva kip sv. Pavla. U gornjem dijelu retabla u sredini je kip sv. Vida mučenika, s lijeva i s desna su kipovi svetih evanđelista Marka, Luke, Mateja i Ivana. Oltar završava sunčanim zrakama.
1754. crkva je izgorjela. Tada je uništen i bogato ukrašen barokni oltar. Kod obnove podjednako su sudjelovali kolator Patačić i narod: kolator je dao novac, a narod radnu snagu.
Uz sakristiju diže se toranj, kao građevina čvrst i jak; vidi se iz Zagreba s Mirogoja, te je imao nekada i stratešku važnost, s njega se vatrom javljao dolazak neprijatelja. U tornju vise 1704. dva zvona. O njima se u kanonskoj vizitaciji kaže da se prvo zvono zove 'Isus' i teži 112 kg, a drugo se zove 'Marija' i ima 72.8 kg.