Ljudevit je bio političar, pjesnik, botaničar, veliki župan Križevačke županije, član Hrvatskog sabora, ilirac, rodio se 14. siječnja 1813. u Zagrebu. Gimnaziju je polazio u Zagrebu i Vel. Kaniži, filozofiju u Sombatelju (Ugarska), a pravo u Zagrebu i Požunu (Bratislava, Slovačka). Književnošću se počeo baviti već 1830., sa 17 godina života. Pisao je pjesme i drame. U političkim člancima pobija mađarski šovinizam, zalaže se za hrvatski jezik u javnoj upotrebi, za prosvjećivanje naroda, za demokraciju tj. politički oslon na puk protiv plemstva. Uređuje 'Gospodarski list' (koji i danas izlazi), uređuje i izdaje o svom trošku 'Leptir' 1859-1862 (godišnjak). Prvi je uveo novelu u hrvatsku književnost. Posebno mu je bio popularan 'Štitonoša', s temom iz domaće viteške prošlosti. Vrlo obrazovan i načitan (znao je njemački, mađarski, francuski, talijanski,ruski, češki), nastojao je svojim iskustvom posredovati u domaćoj knjizi. Oženio se Josipom pl. Ditković. Imao je kuću u Križevcima gdje je stanovao kao županijski tajnik 1834. plemićki sudac, a kasnije veliki župan (1861-1867). Umro je u Zagrebu  17. ožujka 1893. i pokopan je na Mirogoju u arkadi iliraca. 

Djela: 
'Pjesme i pripovijetke' (Zagreb 1838. i 1840.) 
zbirka pjesama 'Ruže i trnje' (Zagreb 1842) 
historijske novele 'Prošastnost ugarsko-horvatska' (I-II, Zagreb 1844) 
'Pjesme' (Zagreb 1847) 
i pjesme 'Trnule' (Zagreb 1862)